MajdanArt

Dragi moji,

Današnji tekst posvećujem OTVARANJU/ZATVARANJU jedne velike organizacije umjetnosti minijature, zvanoj MajdanArt. Ovo pišem viđenje iz mog ugla bez pretjerivanja, čak ću biti sažeta koliko je moguće.

Moj prvi susret sa MajdanArtom je bio 2015. godine, kada učestvujem prvi put i dobijam priznanje od strane žirija. Mogu sa sigurnošću da tvrdim da je žiri bio nepristrasan, jer sam ja za njih bila samo neki grafički dizajner iz Crne Gore, za kojeg nikad nisu čuli, jedna među hiljadama učesnika. Vrednovao se kvalitet, originalnost, različitost.

Ja, za Majdanpek čula usputno iz geografije, po čemu je važan, po rudniku zlata i zlatarama, geografskom položaju i to je to.

Organizatori MajdanArta organizovani maksimalno, opremaju radove, organizuju izložbe u tri grada, suveniri, katalozi (kvalitetni), nagrade itd. Od svih izložbi, stižem tek na posljednjoj, organizovanoj u Beogradu.

Katalozi

Stižem do Nušićeve, penjem se stepenicama, ne može da se prođe, ne može da se uđe, milion ljudi, milion stepeni (novembar). Uspijem nekako da uđem, ali da se održim, teško...

Matica iseljenika, Nušićeva (2015.)

Očekujem da se onesvijestim svaki čas. Održim se nekako, primim priznanje, upoznam ljude onako na kratko jer se jedva diše i izlazim napolje...Danima sabiram utiske, oduševljena svime.

Sa dodjele, Matica iseljenika 2015.

Učestvujem i sledeće godine (2016.), prolazim, ali ne idem više na otvranje, odem kasnije, da sve lijepo vidim kad nema gužve.

Muzej Primenjene Umetnosti, Beograd 2016.

Nakon toga jednu godinu ne prolazim, mada sam svjesna bila da nije to taj nivo ni moj ni njihov, ali, što je tu je, neki moji lični problemi su uradili svoje, pa to nije bio kvalitet koji se traži.

Ne bavim se minijaturom dalje, nego drugim stvarima, pa ni ne učestvujem 2018.

Ove godine MajdanArt proslavlja svoj JUBILEJ, 10 godina postojanja. Stiže mejl sa spiskom odabranih učesnika, kasnije pozivnica, da potvrdimo dolazak itd. Potvrđeno sve, spremamo se.

Dolazi 7. septembar, buđenje u 5 ujutro, krećemo na put. Usput uđem na Facebook, i vidim na stranici MajdanArt-a piše između ostalog i POSLEDNJI MAJDANART. Odjednom kao da je sve stalo u meni, i ona ravna linija se pojavila, bez oscilacija, bez uzbuđenja, samo praznina. Da li je bilo najave? Sigurno da jeste, nije to odjednom došlo danas, ali sam i sama od sebe rastrzana zadnjih godinu dana, da sam zanemarila skoro sve u vezi umjetnosti kreative itd.

Putem, ne pričam puno samo Bobanu kažem da je ovo posljednji MajdanArt, na što on odgovara da mu je još draže što smo krenuli.

Stižemo tamo, ne znam kako da se ponašam, ne znam šta da kažem ljudima, zbunjena sam sve vrijeme jer sam u šoku. Nisam slobodna da pitam za razlog.

Porodica Mitrović (organizatori), sa svojim saradnicima, organizovali kao i uvjek, obilaske, koktele, prijem umjetnika onako domaćinski kako i priliči. Stidljivo, ali upoznajem neke nove ljude. Ne fotografišem se puno, to tek shvatam kad sam došla kući, jer evo već četvrti dan sumiram utiske.

Shvatam koliko je MajdanArt u srcu, ne samo mom nego kod većine umjetnika.

Jubilej

Želim samo da ljudi znaju, da je putem izložbe MajdanArt, godinama promovisan ne samo Majdanpek kao grad, nego i Srbija, a i svi mi autori iz različitih država svijeta prikazani svijetu. Možda neću sve navesti dobro pa neću nabrajati, ali iz dalekih krajeva svijeta u sklopu ovog projekta su dolazili profesori sa raznih fakuteta i držali radionice, čime je ovaj projekat dobio dodatni pečat kvaliteta.

Sve što sam napisala je samo djelić onoga što je MajdanArt, bio, ali se nadam da tako vrijedni i kvalitetni ljudi neće moći dugo da „odmaraju“ od MajdanArt-a. Vjerujem da nekad neka vrata moraju da se zatvore, da bi se otvorila neka nova, drugačija i nadam se još bolja.

Ja im to od srca želim, sve najbolje u životu i karijeri.

Iskreno i od srca,

Vaša M.