Tipografija I

Kada sam krenula da pišem na temu tipografija, nisam mogla da počnem tek tako TIPOGRAFIJA JE... bez prethodnog uvoda u najveći izum čovječanstva, zvano PISMO, čime je uspostavljena baza civilizacijskog razvoja društva.

Shvatila sam da baza ove teme treba da bude kratak osvrt na nastanak i razvoj pisma, jer tipografija ne bi ni postojala da nije bilo pisma.

Ova tema će imati više djelova, jer su pravila tipografije jako važna za grafičkog dizajnera.

Evolucija pisma

Od praistorije pa do danas, postoji potreba za iskazivanjem i komunikacijom. Tako je pračovjek počeo da crta po zidovima pećina, od kojih su danas najpoznatije Altamira u Španiji i Lasko u Francuskoj. Taj ritual možemo da vežemo i za religijski momenat njegovog vjerovanja da ako nacrta bivola, da će ga i uloviti, a to bi značilo i da će preživjeti. Takav način iskazivanja ima naziv PIKTOGRAFIJA (od grč. pictus - naslikan). Kasnije se razvila IDEOGRAFIJA (od grč. idea - misao; graphein - pisati), ali je ideogram bio simbol koji je označavao jedan pojam, ne kao piktogram cijelu rečenicu ili kompletnu priču.

Prvo pismo koje je nastalo u Mesopotamiji (3500 - 600 g.p.n.e.) urezivanjem truglastih formi u glinenim pločicama, je klinasto pismo. Klinasto (pojmovno) pismo sklopom kraćih i dužih klinastih formi, simbolički je predstavljalo slogove ili cijele riječi.

Hijeroglifsko pismo je nešto mlađe od klinastog, i nastalo je i razvijalo se u Egiptu. Razvijalo se kao slikovno (piktografsko) do pojmovnog (ideografskog), oslikavano na zidovima, kao i urezivano u kamenu i drvetu. Tako danas imamo zapise urezane na obeliscima, a i oslikane unutrašnjosti piramida hijeroglifskim pismom.

Iz hijeroglifskog se razvilo hijeratsko, koje su stilizovali egipatski sveštenici radi bržeg i lakšeg pisanja. Tako je hijeratsko pismo postalo nalik na kurziv.

Demotsko pismo (od grč. demotikos - narodni) je uprošćenije od hijeratskog, i stilizovano od ovalnih, vertikalnih, horizontalnih i dijagonalnih poteza.

Feničansko pismo je alfabet sa jednostavnim znacima (22 znaka) nastao u drugom milenijumu p.n.e, kojeg su kasnije preuzeli Grci i dopunili neke glasove i usavršili ga. Tačnije, dopunili su samoglasnike.

Hebrejsko pismo je knjižno pismo, i svi stari biblijski zapisi p.n.e. kao i poslije Hrista pisani su na hebrejskom, koji je u upotrebi i dan danas. Ovo pismo se piše s desna na lijevo kao i sva semitska pisma, za razliku od evropskih pisama.

Alfabet preuzet od feničana, izmijenjen i unaprijeđen, prvo je evropsko pismo. Grci su ga preuredili tako da svaki glas ima svoj slovni znak. Dobio je ime od prva dva slova "alfa" i "beta". Kako su Grci bili trgovački putnici, tako su ga koristili za lakšu komunikaciju. Vremenom se arhaični alfabet razvio u dva samostalna pravca, tako da je od istočnogrčkog alfabeta nastala klasična grčka azbuka, a od zapadnogrčkog je nastala latinica. Pisalo se i slijeva na desno i zdesna nalijevo.

Kada je ustaljen princip jedan glas jedan slovni znak, tu je završena geneza azbuke, nakon čega je krenula da se razvija kaligrafija.

Kaligrafija je način lijepog pisanja koji je najzastupljeniji u Kini. Kinesko pismo ima pet osnovnih poteza koji se moraju ispoštovati određenim redosljedom. To je ideogramsko pismo, koje sadrži 45 000 znakova, međutim, u upotrebi je svedeno na 36 000, a za najosnovniju pismenost potrebno je znati 3 000 ideograma.

Na zapadu je krenulo da se razvija etrursko pismo, koje se smatra mostom između starogrčkog i latinice. Kako je etrursko pismo bilo najviše korišćeno kao epitaf, slova su bila uglasta i nepravilna, prilagodljiva i precizna sa jednakim debljinama linija.

Latinica je pismo koje su Latini preuzeli od Grka i uredili za svoj jezik. Latinica je danas najznačajnije i najrasprostranjenije pismo. Koriste ga oko 100 glavnih jezika, a u veliki doprinos korišćenja tog pisma je to što je glavno pismo engleskog jezika i svih vodećih jezika, kao i jezicima srednje i južne Afrike. Danas je ovo pismo od internacionalnog značaja.

Glagoljica je prvo staroslovensko pismo. Naziv dobila po glagolu GLAGOLATI. Nastala je u drugoj polovini IX vijeka. Imala je 36 slovna znaka koja su bila dvofunkcionalna. Označavala su istovremeno slovo i broj (A=1, B=2 itd.) Glagoljica se koristi istovremeno sa ćirilicom koja je nastala u X vijeku, i tako se na Balkanu istovremeno koriste ta dva pisma i u XI i XII vijeku.

Kako su glagoljicu sastavljali prosvetitelji, braća Ćirilo i Metodije, prvu staroslovensku azbuku (a - az, b - buki) nazvali su ĆIRILICA, međutim kasnije je ipak postao naziv GLAGOLJICA, dok je drugo staroslovensko pismo, nastalo od istih autora, ipak nazvano ĆIRILICA. Kako su isti autori oba pisma, tako osnovu Ćirilice čini Glagoljica, sa nekim većim prilagođavanjima. Ćirilica je u osnovi liturgijsko pismo, koje je pojednostavljeno i prilagođeno masovnoj upotrebi. Kao takva postojala je do 1818. godine, do jezičke i pravopisne reforme Vuka Stefanovića Karadžića, gdje je izgubila i slovo djerv, koje je do tad bilo u štampanoj upotrebi. Od reforme pa do današnjih dana, zadržala je svoj oblik i funkciju.

Nakon najvećeg izuma čovječanstva, zvanog PISMO, i uspostavljanja civilizacijskih tokova društva, kako to uvjek biva, vratimo se na početak. Pa tako ideograme danas najčešće možemo sresti u obliku saobraćajnih znaka, dok piktograme imamo u digitalnoj komunikaciji koji se danas popularno nazivaju "emotikoni". A i primitivan crtež slično onom iz pećina danas nazivamo modernom umjetnošću, tako da zaključite sami kakvoj eri pripadamo.

NASTAVIĆE SE...

#education #graphicdesign #art #umjetnost #photography #milenakaludjerovictonic #letter #typography